Finansijski sistem je tiha, ali važna dimenzija konkurencije.
Rivalstvo između Sjedinjenih Američkih Država i Kine predstavlja centralnu geopolitičku i ekonomsku dinamiku 21. stoljeća, onu koja nadilazi puko poređenje statističkih pokazatelja kao što su bruto domaći proizvod (BDP) ili kupovna moć. To je dublja, višestruka borba za globalnu dominaciju koja se odvija u tehnološkoj, ekonomskoj, finansijskoj, vojnoj i ideološkoj sferi.
U nominalnom BDP-u, SAD ostaju vodeća sila, s većom dodanom vrijednošću, globalno dominantnom valutom i finansijskim sistemom koji privlači kapital u vremenima stabilnosti i krize. Snaga dolara i tehnološka dominacija u industrijama poput umjetne inteligencije, farmacije i naprednih usluga učvršćuju američki položaj u svjetskoj ekonomiji. Kina je najveća svjetska ekonomija po kupovnoj moći (PKM – paritet kupovne moći), što znači da ima veću realnu proizvodnju i potrošnju unutar svojih granica, uglavnom zbog nižih cijena, velike industrijske baze i velikog broja stanovnika. Međutim, PKM ne odražava globalnu moć, već domaći ekonomski kapacitet.
Posljednjih godina, jaz između dva modela se ponovo povećava u korist SAD-a. Kineska ekonomija suočava se sa strukturnim izazovima kao što su demografske promjene, prezaduženi sektor nekretnina, niži rast produktivnosti i veća uloga države u ekonomiji. Američki rast je naizgled uravnoteženiji, podržan ulaganjima u infrastrukturu, tehnologiju i energetsku tranziciju. Da li je ovo samo kratkoročni trend usporenog približavanja Kine SAD-u, pokazat će vrijeme. Promijenjeni, gotovo neprijateljski stav SAD-a prema dugogodišnjim međunarodnim partnerima i tradicionalnim saveznicima (npr. Evropi) možda neće biti sasvim bez posljedica.
Važna, ali često zanemarena razlika je institucionalna fleksibilnost. Američki sistem je cikličan i često politički nestabilan, ali omogućava brže prilagođavanje na dugi rok. Kineski model je centralizovaniji i efikasniji u kriznim situacijama, ali manje fleksibilan u strukturnim potresima.
Ključno područje rivalstva je tehnološki suverenitet. Kontrola nad ključnim tehnologijama kao što su čipovi, umjetna inteligencija, kvantno računarstvo, telekomunikacije i svemir znači kontrolu nad budućom produktivnošću, vojnom moći i političkim uticajem. SAD nastoje održati svoju prednost kroz ograničenja izvoza, zaštitu intelektualnog vlasništva i saradnju sa saveznicima, dok Kina gradi strategiju tehnološke samoodrživosti, subvencionirajući domaću industriju i uspostavljajući vlastite standarde.
Globalni lanac snabdijevanja također je važna karika. Svijet se udaljava od globalizacije i ulazi u fazu fragmentacije, gdje države daju prioritet sigurnosti nad efikasnošću. SAD podstiču preseljenje proizvodnje na domaće tlo i u politički pouzdane države, te smanjuju zavisnost o Kini, posebno za strateške sirovine i naprednu industriju. Kina reaguje diverzifikacijom svojih trgovinskih partnera i razvojem alternativnih logističkih ruta.
Finansijski sistem je tiha, ali važna dimenzija konkurencije. Američki dolar ostaje temelj globalnog monetarnog sistema i daje SAD-u izuzetnu geopolitičku moć, posebno kroz sankcije i pristup tržištima kapitala. Ubrzani rast cijene plemenitih metala (npr. zlata) odražava promjenjivu percepciju sigurnih utočišta i strahove od deprecijacije tradicionalnih valuta, uključujući američki dolar. Istovremeno, Kina pokušava dodatno ograničiti ovu dominaciju internacionalizacijom juana, razvojem digitalne valute i alternativnih mehanizama plaćanja. Kineski koraci su mali, ali smjer je jasan.
Geopolitičko rivalstvo je najizraženije u azijsko-pacifičkoj regiji, gdje je pitanje Tajvana potencijalna tačka žarišta. Obje strane su svjesne da bi otvoreni vojni sukob imao katastrofalne posljedice, pa je naglasak na odvraćanju i savezništvu. Rivalstvo se ogleda i u borbi za uticaj u Africi, Latinskoj Americi i na Bliskom istoku.
Možemo zaključiti da u 21. stoljeću ekonomska moć više nije samo pitanje veličine ekonomije, već kvaliteta njenog rasta, institucionalne stabilnosti i sposobnosti prilagođavanja. Institucionalni, demografski i tehnološki izbori će biti ključni. Ova utrka već oblikuje novu stvarnost svjetskog poretka i sve više određuje mogućnosti razvoja regija, država, kompanija i pojedinaca. Možemo se samo nadati da se Evropa neće pokazati kao puki posmatrač u vremenima brzih promjena.
Autor teksta: Roman Zidarn, Triglav Investments Ljubljana