Investitori su postali strpljiviji i dugoročnije orijentisani, zbog čega na geopolitičke krize ne reaguju panično.
Za razliku od prethodnih kriznih događaja (rat u Ukrajini, napad na Blizance u New Yorku, oba Zaljevska rata), globalna dionička tržišta su od početka sukoba s Iranom krajem februara ove godine pokazala relativnu otpornost i zabilježila znatno manji pad vrijednosti nego što se prvobitno moglo očekivati. Ipak, investitori su iskazali određeni nivo zabrinutosti, te je volatilnost na tržištima kapitala povećana, ali je tokom cijelog perioda ostala na prihvatljivo „povišenim“ nivoima. U početku su berzanski indeksi zabilježili pad, ali se on relativno brzo stabilizovao. Najveća kretanja zabilježena su na tržištu sirove nafte, gdje se cijena po barelu u relativno kratkom periodu gotovo udvostručila i prvi put od početka rata u Ukrajini premašila 100 dolara po barelu, što je ipak bilo oko 50 dolara ispod rekordnih nivoa dostignutih 2008. godine.
Može se reći da je ponašanje investitora tokom ovog sukoba bilo izuzetno strpljivo i gotovo nimalo panično, što ukazuje na to da su sukob u velikoj mjeri doživjeli kao regionalno ograničen i kratkotrajan. Ključni pokretač na tržištima kapitala i dalje ostaje investicijski ciklus generacijskih razmjera povezan s razvojem umjetne inteligencije. Istovremeno, uprkos privremeno postignutom primirju, investitori (pored snažnog oporavka nakon njegove objave) ostaju oprezno optimistični (ne panični!), uz očekivanja dužeg perioda povišenih cijena naftnih derivata i potencijalno kratkoročno jačih inflacijskih pritisaka. Aktuelna dešavanja potvrđuju tezu da investitori danas geopolitičke šokove posmatraju kao izvor volatilnosti, ali ne i kao prijetnju sistemskoj stabilnosti. Takve događaje sve više tretiraju kao prolazne, a ne kao okidač recesije ili dugotrajnog medvjeđeg tržišta, zadržavajući pritom dugoročni investicijski fokus koji je trenutno snažno usmjeren ka razvoju umjetne inteligencije. Dakle, dugoročni fokus investitora i dalje ostaje na razvoju umjetne inteligencije, koja se trenutno nalazi u tranziciji iz faze softverskih inovacija (razvoj modela) u kapitalno intenzivnu izgradnju infrastrukture, neophodne za njeno funkcionisanje na globalnom nivou. Ta infrastruktura obuhvata memorijske čipove, data centre, proizvodnju električne energije, rashladne sisteme i visokonaponske mreže. Prema procjenama kompanija uključenih u razvoj umjetne inteligencije, očekuje se da bi ukupne investicije u infrastrukturu do 2030. godine mogle dostići čak 7.000 milijardi dolara. Kompanije poput OpenAI, Anthropic, xAI, Google DeepMind i Meta AI nastavljaju razvoj modela i AI platformi. Takozvani hyperscaleri, poput kompanija Amazon, Meta, Google i Microsoft, za 2026. godinu najavljuju investicije u rasponu od 600 do 700 milijardi dolara, prvenstveno za izgradnju data centara. Za rad tih data centara potrebni su napredni čipovi i druga ključna hardverska oprema, čiji je vodeći dobavljač NVIDIA. Napredni procesi za rad zahtijevaju memorijske čipove, čiji su vodeći (i zasad jedini) proizvođači/razvijači američki Micron Technology te južnokorejske kompanije SK Hynix i Samsung. Tajvanski TSMC, kao i djelimično Samsung i Intel, su kompanije koje te čipove zapravo proizvode.
Pružaoci mrežne infrastrukture i sistema omogućavaju data centrima brzu i masovnu razmjenu podataka. Međutim, da bi sve to funkcionisalo, neophodna je električna energija, čija su količina i pouzdanost ključni, a već se danas mjere u gigavatima. Prema očekivanjima, kapacitet i broj data centara do 2030. godine mogli bi se višestruko povećati u odnosu na trenutno stanje, što implicira i značajan rast globalne potrošnje električne energije te potencijalno i njeno udvostručenje. Kako bi se zadovoljila rastuća potražnja za električnom energijom, bit će potrebna ogromna ulaganja u njen razvoj i efikasno korištenje. Ključnu ulogu u tome imaju najinovativnije kompanije iz tradicionalnog industrijskog sektora, ali i posljednja karika u lancu snabdijevanja, a to su kompanije za distribuciju električne energije.
Za investitore ovaj mega investicijski ciklus predstavlja prilike kako u brzorastućim kompanijama, čije su dionice volatilnije, tako i u tradicionalnim, kapitalno intenzivnim infrastrukturnim kompanijama, čiji će rast biti zasnovan na potražnji za fizičkim dobrima.
S obzirom na to da povratka iz razvoja i izgradnje cjelokupnog ekosistema umjetne inteligencije više nema, investitori su postali strpljiviji i dugoročno orijentisani te zato na geopolitičke krize ne reaguju panično, već u nešto većim korekcijama vrijednosti berzanskih indeksa vide priliku, a ne prijetnju.
Autor teksta: Izidor Jerman, Triglav Investments Ljubljana