Ovaj trenutak na tržištima možemo opisati i kao odnos između šuma i signala.
Živimo u svijetu koji nagrađuje pogled na čašu koja je napola puna. Ne retorički ili filozofski – već finansijski. Dok skeptici usavršavaju svoje argumente i bruse kritike, optimisti u tišini ubiru plodove.
Ovaj trenutak možemo opisati i kao odnos između šuma i signala. Teško se mogu sjetiti okruženja u kojem je bilo toliko šuma koji zaklanja signal kao danas. Naslovi su neumoljivi, rasprave beskonačne, ciklusi uvjerenja opijajući. Pa ipak, veliki pokretači – oni koji zaista znače – ostaju uglavnom nepromijenjeni: niže kamatne stope (ili barem vjera u njih), povjerenje u umjetnu inteligenciju (AI), otporni potrošači, puna zaposlenost i devalvacija novca koje i dalje gura kapital u imovinu – dionice, zlato, bitcoin.
Šum oko tih sila je ogroman. Hoće li AI uspjeti ili ne? Je li budžetski deficit ovaj put zaista bitan? Je li dedolarizacija strukturna promjena ili samo tema za rasprave? Je li globalizaciji došao kraj? Trebaju li portfelji biti diverzificirani ili nemilosrdno fokusirani? Pitanja su beskonačna. Odgovori nejasni. A tržišta, kao i uvijek, idu svojim putem.
Većina prosječnih kompanija propadne na iste, predvidljive načine, pa ih skeptici lako odbacuju. Izuzetne kompanije su drugačije. Svaka uspijeva iz svojih specifičnih razloga, a njihovo otkrivanje zahtijeva optimističan pogled koji nije ograničen urednim sektorskim oznakama ili faznim okvirima. Inovacije i opseg nisu suprotnosti – oni su samo različite tačke na istoj eksponencijalnoj putanji. Kako se granica između javnih i privatnih tržišta sve više briše, optimisti su spremni rano slijediti taj put, dok skeptici čekaju sigurnost. Kada ona konačno stigne, većina vrijednosti je već stvorena. Takav pristup zahtijeva dvije stvari s kojima većina investitora ima poteškoća.
Prva je tolerancija na volatilnost. Istinski inovativne kompanije rijetko su stabilne. One rastu kroz poremećaje, tržišne pomake i uporan skepticizam šire javnosti. Druga je disciplina složenog (kamatno-kamatnog) efekta. Rast nije linearna; ona sama sebe pojačava. Najrjeđa prednost na tržištima nije samo inovacija, već trajanje – sposobnost da rast potraje dovoljno dugo da zaista bude važan.
Kada je Amazon počinjao s radom, kritičari su tvrdili da online trgovina nikada neće zaživjeti i da potrošači neće vjerovati proizvodu koji nisu vidjeli uživo. Kada je Steve Jobs predstavio iPhone s jednim velikim ekranom osjetljivim na dodir, mnogi su smatrali da nikada neće moći konkurisati fizičkim tastaturama BlackBerryja i Nokie. Danas ti proizvodi dominiraju tržištima vrijednim bilione.
Pesimizam vam omogućava da djelujete pametno dok ističete rizike i slabosti, ali izgledati pametno ne znači nužno i uspjeti. Optimizam vam omogućava da vidite prilike tamo gdje drugi vide prepreke – i ta razlika je ključna.
Nigdje ta napetost između skepticizma i optimizma nije očiglednija nego kod umjetne inteligencije. Rasprava „hoće li ili neće“ neće biti razriješena još mnogo kvartala. Ali, slično staroj poslovici da se ne isplati boriti protiv centralne banke, teško je suprotstaviti se investicijskom ciklusu. Biti prerano – ili pogriješiti – može biti pogubno. AI će ili zaista povećati produktivnost, smanjiti troškove, poboljšati marže i povećati proizvodnju, ili će djelovati kao prisilni mehanizam koji će tjerati kompanije da „dokazuju uticaj AI-ja“ i dodatno stežu troškove pod izgovorom transformacije – čak i ako AI u tome ima samo manju ulogu. U svakom slučaju, ponašanje se mijenja. A ponašanje mijenja ishode.
Neki baloni su se, kako se pokazalo, ispostavili kao dobri baloni. Jeff Bezos je nedavno rekao da postoje bolji i lošiji baloni, te je AI opisao kao „industrijski balon“ – onaj koji privlači kapital, gradi infrastrukturu i na kraju iza sebe ostavlja stvarnu vrijednost. Neki baloni ostave samo uvele tulipane. Drugi, ipak, iza sebe ostave revolucionarne lijekove (biotehnološki procvat 90-ih), željeznice i logističke mreže (željeznički balon 19. stoljeća) ili optička vlakna i kablove koji su omogućili internetsko doba (telekomunikacijski balon 1999/2000). AI će ostaviti ožiljke – dobre i loše – ali će ostaviti pečat.
A tu je i selektivna amnezija tržišta. Sjećate li se carina? Nekada glavna tema beskrajnih rasprava – deset posto, 15 posto, 20 posto? Danas su jedva fusnota. Od „dana oslobođenja“ tržišta su porasla za gotovo 35 posto, volatilnost se smanjila za oko 70 posto na kvartalnom nivou, a lekcija o tempiranju tržišta ponovo se potvrdila. Investitori koji su prodali, čekali i propustili 9. april danas zaostaju više od deset posto za onima koji su korekciju jednostavno preživjeli. Vrijeme provedeno na tržištu i dalje pobjeđuje lov na savršen trenutak – istina koju i dalje rado ignorišemo.
Tradicionalni odnosi se raspadaju: zaposlenost se smanjila od lansiranja ChatGPT-ja, ali omjeri cijena/knjigovodstvena vrijednost kod indeksa S&P i dalje rastu. Umjesto povratka ka prosjeku, ovo bi moglo odražavati ekonomiju i tržšte u obliku slova K, koje vrednuje buduću produktivnost, a ne današnje podatke o tržištu rada.
Ništa od ovoga ne znači da rizici ne postoje. Oni uvijek postoje. Ali istorija pokazuje da tržišta ne nagrađuju savršeno predviđanje; ona nagrađuju učešće u dugotrajnim trendovima. Budućnost pripada onima koji u nju vjeruju, a ne onima koji je se boje. Zato, iako se može činiti sigurnim stajati na stranu pesimista i štititi vlastiti ego, zapamtite: sreća prati hrabre, a istorija nagrađuje one koji se klade na budućnost – ne one koji predviđaju njen slom.
Autor teksta: Mahdi Saadi, Triglav Investments Ljubljana