U mnoštvu dostupnih informacija svakodnevno nailazimo na pojmove štednje i ulaganja, koji se generalno smatraju sinonimima. Međutim, ta dva pojma imaju različito značenje. Dok štednja predstavlja odvajanje novca „na stranu“ za buduću potrošnju i ne mora nužno dovesti do povećanja vrijednosti, ulaganje predstavlja investiranje novca u neki oblik imovine čiji je osnovni cilj povećanje vrijednosti. Razliku između pojmova štednje i ulaganja ćemo pokušati objasniti na sljedećem primjeru.

Tržišta kapitala su u osnovi vrlo jednostavna, jer predstavljaju mjesto gdje se susreću prodavac vrijednosnog papira (ponuda) i kupac vrijednosnog papira (tražnja). Svaki od njih ima svoj razlog, koji je u principu nepoznat drugome, jer se transakcija odvija preko posrednika. Samo u rijetkim slučajevima kupac poznaje prodavca i obrnuto.

Ponovljeno - inače očekivano - povećanje kamatne stope američke centralne banke, a posebno komentari njenog predsjednika, još jednom su potvrdili da je borba centralnih banaka s inflacijom daleko od kraja i da nas restriktivna monetarna politika neće uskoro napustiti. U posljednje vrijeme, gotovo sve centralne banke širom svijeta su snažno vodile restriktivnu monetarnu politiku. Veličina povećanja kamatnih stopa je često čak i veća od očekivane i nema znakova da centralne banke gube zamah. To sugerira da inflacija još uvijek nije pod kontrolom i da su centralne banke prespavale kada je bilo vrijeme za pooštravanje, što sada pokušavaju da nadoknade.

Volatilnost kao pojam privlači mnogo pažnje u vrijeme ekonomskih promjena i, generalno se odnosi na brzinu i raspon promjene cijena. Za vrijednosne papire se kaže da su volatilni ukoliko im se vrijednost značajno mijenja u kratkom roku. U uslovima ekonomskih nestabilnosti koje uzrokuju visoku volatilnost na tržištima kapitala, za ulagače je važno da svoj fokus usmjere na dugoročne ulagačke ciljeve, jer praćenje svakodnevnih promjena može uzrokovati donošenje nepovoljnih kratkoročnih odluka. Volatilnost je moguće predstaviti brodom koji plovi na uzburkanom moru. Visoki valovi će ljuljati brod te kod putnika koji nisu naviknuti uzrokovati neugodnosti i strah, ali će brod ipak nastaviti ploviti svojim kursom do željenog odredišta. To je idealan primjer za ulagače na nestabilnim finansijskim tržištima, jer je činjenica da dionice i obveznice u kratkom ili srednjem roku ne moraju uvijek rasti.

Prošle sedmice su, po prvi put u tri sedmice, glavni američki dionički indeksi ostvarili rast i to S&P 500 i Nasdaq preko 4%, dok je Dow Jones ostvario rast od 3,2%.

Koja je zajednička karakteristika najbogatijih ljudi na svijetu? Oni ulažu zarađeni novac. Neovisno o tome u koju vrstu imovine investiraju, jednom zarađeni novac oni investiraju kako bi taj novac zaradio novi novac, odnosno kako bi radio u njihovu korist.

Nakon što su tržišta obveznica uzela nekoliko sedmica predaha od očekivanja spiralnog rasta kamatnih stopa u prvoj polovini godine, zabrinutost ulagača da se možda nećemo moći riješiti visoke inflacije ponovo je počela da raste. Posljednjih sedmica rast cijena plina, posebno u Europi, dostigao je nove rekordne vrijednosti. Ovim su tržišta ponovo podigla opklade na veće konačne kamatne stope i u SAD i u Europskoj uniji. Tome su doprinijeli i komentari članova odbora guvernera centralnih banaka i SAD i EU, uz nagovještaje da bi veća povećanja kamatnih stopa ipak mogla biti adekvatna za potrebe suzbijanja inflacije.

Tržište medvjeda je pojam karakterističan za tržište kapitala i označava period u kojemu se dešava dugotrajan pad cijena dionica. Za razliku od tržišta medvjeda, korekcija tržišta traje kraće, odnosno do dva mjeseca. Za svakog ulagača koji u dugom roku želi sačuvati i povećati vrijednost svoje imovine, a posebno imajući u vidu da tržište bika traje duže od tržišta medvjeda, veoma je važan dugoročni ulagački fokus i strpljenje u slučaju negativnih kretanja na tržištu.

Dok u posljednje vrijeme stalno možemo čitati vijesti o pogoršanju ekonomskog raspoloženja, to očito nije doprlo do tržišta rada. Tržište rada se nastavlja stezati i ne pokazuje znakove usporavanja. Ovo nas dovodi do zanimljivog paradoksa, kada se privreda hladi i postoje upozorenja o recesiji, mi smanjujemo stopu nezaposlenosti.

Naslovna kombinacija trenutno predstavlja izrazito izazovno okruženje za donošenje optimalnih monetarnih mjera. Posebno za Fed i ECB. Agresivniji pristup pooštravanju finansijskih uslova u SAD i eurozoni ubrzao bi hlađenje ekonomija i eventualno doveo do recesije, dok blaži pristup možda ne bi mogao obuzdati inflatorne pritiske. Mjere su prvenstveno usmjerene na smirivanje potrošnje, koja je ključna komponenta BDP-a. Ali s obzirom da je raspoloženje potrošača na istorijski niskom nivou, ključno je uravnoteženo doziranje mjera.