Kamo će se okrenuti američko tržište dionica u drugoj polovini godine? I šta to znači za Evropu?
Ako me danas pitate, u svjetlu aktuelnih dešavanja, kuda se kreće američko dioničko tržište, moj stav je jasan: najvjerovatniji smjer za dionice je nagore, pri čemu očekujem snažan rast u julu. Iako mediji trenutno posvećuju mnogo pažnje geopolitičkim posljedicama sporazuma između SAD-a i Irana, svoj pogled gradim prvenstveno na tržišnim faktorima i najnovijim podacima.
Većina investitora, po mom mišljenju, previđa širu sliku kada je riječ o privremenom sporazumu između SAD-a i Irana. Čak i ako je predstavljen samo kao 60-dnevno produženje ili privremeno primirje, on znači značajno smanjenje geopolitičkog rizika. Poremećaji u prometu kroz Hormuški moreuz snažno su pogodili svjetsku trgovinu i dodatno potakli inflacijske pritiske putem viših cijena energije. Tržišta, po mom mišljenju, potcjenjuju vjerovatnoću brzog normaliziranja situacije. Kada pomorski promet kroz ovaj ključni energetski koridor ponovo krene bez ograničenja, to će značajno rasteretiti energetska tržišta, sniziti cijene nafte i stvoriti uslove za širi rast dioničkih tržišta.
Kratkoročna volatilnost krajem juna ne bi trebala plašiti investitore. Tržište trenutno apsorbira nekoliko važnih tehničkih faktora istovremeno: najveći istek opcijskih ugovora u istoriji finansijskih tržišta (u vrijednosti od oko 8,3 biliona američkih dolara), kvartalno rebalansiranje penzionih fondova i značajno preraspoređivanje institucionalnih portfolija. Ovakvi događaji stvaraju mnogo kratkoročnog „šuma”, koji je posljedica kapitalnih tokova, a ne promjena u ekonomskim temeljima. Stoga eventualne kratkoročne padove vidim prvenstveno kao prilike za kupovinu prije narednog većeg pomaka nagore.
Nakon završetka juna, sezonska slika se znatno popravlja. Prvi juli naime označava početak novog ciklusa raspoređivanja kapitala. Na tržišta tradicionalno pritječu svježa sredstva iz penzionih doprinosa, ciljnih fondova, pasivnih investicionih strategija i sistematskih hedge fondova. Istorijski gledano, to predstavlja snažan pozitivan sezonski faktor, posebno u prve dvije sedmice jula. Statistika je pri tome rječita: indeks S&P 500 zatvorio je više u svakom od posljednjih jedanaest jula, a indeks Nasdaq 100 je u tom periodu rastao u sedamnaest od posljednjih osamnaest godina.
Ovaj optimistični pogled podupiru i dva važna izvora potražnje, koja za sada ne pokazuju znakove usporavanja. Prvo, aktivnost malih investitora na trgovačkim platformama ostaje na istorijski visokim nivoima, a juli je tradicionalno jedan od njihovih najaktivnijih mjeseci. Drugo, američke kompanije su ove godine odobrila već više od 925 milijardi dolara otkupa vlastitih dionica, što predstavlja najbrži tempo do sada. Oko 57% tih otkupa dolazi iz tehnološkog i finansijskog sektora, koji imaju i najveći udio u ključnim dioničkim indeksima.
Moj ključni zaključak je stoga sljedeći: sporazum između SAD-a i Irana predstavlja temeljni okidač za smanjenje briga u vezi s energetski uvjetovanom inflacijom, dok će julski prilivi institucionalnog i privatnog kapitala djelovati kao mehanizam za daljnji rast dioničkih tržišta. Kratkoročna kolebanja krajem juna vidim prvenstveno kao prilike za povećanje izloženosti dionicama prije snažnijeg početka druge polovice godine.
A šta je s Evropom?
Ako pogledamo evropska dionička tržišta, moj optimistični pogled nije ništa manje izražen – naprotiv, još je snažniji, mada iz nešto drugačijih razloga. Dok priču američkog tržišta pokreću tehnološka preduzeća i prilivi malih investitora, evropska priča je prije svega priča o ekonomskom oporavku.
Potencijalni sporazum između SAD-a i Irana mogao bi predstavljati upravo onaj katalizator na koji su evropska tržišta čekala. Indeks Euro Stoxx 50 već se približava svom drugom najvišem zatvaranju u historiji. Ako sporazum za SAD znači rasterećenje, za Evropu bi mogao predstavljati pravu ekonomsku spasonosnu vezu. Evropska ekonomija je naime znatno osjetljivija na troškove energije od američke, budući da nema usporedivu domaću proizvodnju nafte i plina. Poremećaji u Hormuškom moreuzu pogodili su evropske lance snabdijevanja i ponovo pojačali inflacijske pritiske. S normalizacijom pomorskog prometa i smirivanjem cijena nafte, najviše će dobiti evropske industrijske kompanije, posebno u Njemačkoj i Francuskoj, jer će se njihove marže brzo poboljšati.
Na tržištu već primjećujemo prve znakove ovog pomaka: dio kapitala se povlači iz energetskih giganata poput Shella i BP-a, te se prelijeva u tehnološke, industrijske i potrošačke kompanije.
Važno je pogledati i ono što se krije iza naslova o Evropskoj centralnoj banci. ECB je doduše po prvi put nakon skoro tri godine povećala kamatne stope i najavila restriktivniju monetarnu politiku i u narednim godinama. Uobičajeno bi to zabrinulo investitore, međutim reakcija tržišta bila je upravo suprotna – evropske dionice su porasle za više od jedna posto. Tržište očigledno vjeruje da je ekonomija eurozone dovoljno robusna da izdrži više kamatne stope. Takvo okruženje posebno je povoljno za evropske banke i finansijske institucije, koje imaju znatno veći udio u evropskim indeksima nego u tehnološki orijentisanom indeksu S&P 500.
Osim toga, razlika u vrednovanju između američkih i evropskih dionica istorijski je velika. Evropske dionice su u poređenju s američkim još uvijek relativno jeftine. Kako indeks Stoxx Europe 600 pokazuje veliku otpornost i već nekoliko sedmica bilježi pozitivne prinose, mnogi globalni upravljači imovinom uviđaju da su premalo izloženi Evropi. Kada s početkom jula počne novi ciklus raspoređivanja kapitala, značajan dio institucionalnog novca mogao bi potražiti upravo evropske dionice zbog njihovog privlačnijeg vrednovanja.
Moj zaključak za Evropu je stoga jasan: evropsko tržište ne bismo smjeli posmatrati samo kao dopunu američkom. Kombinacija nižih troškova energije zbog smirivanja situacije na Bliskom istoku i snažnog bankarskog sektora, kojem koriste više kamatne stope, stvara vrlo povoljno okruženje za evropske dionice. Juli bi stoga mogao donijeti izrazit rast cikličnih sektora s obje strane Atlantika.
Autor teksta: Mahdi Saadi, Triglav Investments Ljubljana