Istek patenata, umjetna inteligencija i nova preuzimanja mijenjaju farmaceutsku industriju. Šta to znači za biotehnološki sektor?
Velike farmaceutske kompanije godinama su se oslanjale na izuzetno profitabilnu i sigurnu strategiju: ostvarivale su snažne novčane tokove zahvaljujući uspješnim lijekovima iz oblasti onkologije, imunologije i rijetkih bolesti, dok su istovremeno postepeno unapređivale svoje razvojne programe kako bi zadržale povjerenje investitora. Međutim, vrijeme neumoljivo prolazi, a pred farmaceutskom industrijom nazire se jasno definisana prekretnica. 2031. godina postala je psihološka i strukturna granica za velike farmaceutske kompanije. U periodu između danas i početka naredne decenije očekuje se dosad nezabilježen „patentni val“ (masovni istek patenata). Zbog isteka zaštite patenata, stotine milijardi dolara ponavljajućih prihoda suočit će se s pritiskom konkurencije generičkih i biosličnih lijekova. Tržište je to već prepoznalo. Umjesto da čekaju pad prihoda, velike farmaceutske kompanije sve više usmjeravaju pažnju na period nakon 2031. godine. Ova strukturna promjena pokreće značajnu preraspodjelu kapitala i otvara prostor za snažniji rast biotehnološkog sektora, dok farmaceutski giganti koriste svoje velike novčane rezerve kako bi osigurali sljedeću generaciju uspješnih lijekova.
Ako želite razumjeti zašto je posljednjih godina došlo do naglog porasta interesa za preuzimanja u biotehnološkom sektoru, dovoljno je pogledati razmjere predstojećeg isteka patentne zaštite. Početkom naredne decenije isteći će ekskluzivna prava na neke od najprofitabilnijih terapija na svijetu, uključujući vodeće lijekove za liječenje raka i dominantne terapije za autoimune bolesti. Prema procjenama iz industrije, prihodi od lijekova koji su danas zaštićeni patentima mogli bi se do 2034. godine značajno smanjiti ukoliko farmaceutske kompanije ne obnove svoje razvojne programe. Velike farmaceutske kompanije ne mogu razvijati inovacije dovoljno brzo isključivo vlastitim istraživačko-razvojnim kapacitetima, jer je tradicionalni model razvoja lijekova spor, skup i nosi visok rizik od neuspjeha. Rješenje pronalaze u prenošenju dijela rizika na vanjske partnere. Manje, agilne i visokospecijalizirane biotehnološke kompanije preuzimaju rane i najrizičnije faze kliničkog razvoja, dok ih velike farmaceutske kompanije, zahvaljujući snažnim finansijskim resursima, preuzimaju kada rezultati istraživanja pokažu obećavajući potencijal.
Ono što je započelo kao tiho povećanje broja preuzimanja pretvorilo se u sveopću korporativnu akvizicijsku groznicu. Velike farmaceutske kompanije raspolažu stotinama milijardi dolara gotovine, djelomično akumulirane tokom profitabilnih godina pandemije, a zadržavanje tog kapitala po strani više nije održivo. Svjedočimo dubokoj promjeni u načinu strukturiranja ovih poslova. Preuzimanja više nisu samo mali, špekulativni dodaci portfelju; ključni akteri sada izdvajaju višemilijardne iznose za kompanije u kliničkoj fazi razvoja kako bi odmah osigurali kasnije faze razvojnih linija. Istovremeno, srednje velike farmaceutske kompanije prelaze u defanzivu i agresivno se takmiče za programere ciljanih terapija kako bi spriječile vlastito istiskivanje s ključnih tržišta. Farmaceutska industrija više ne kupuje samo pojedinačne molekule; ona preuzima cijele terapijske platforme, posebno u izuzetno dinamičnim sektorima kao što su imunologija, radiofarmaceutici i nova generacija ciljanih onkoloških terapija.
U ovom slučaju ne radi se samo o cikličnom tržišnom kretanju; temeljni mehanizmi biotehnološke industrije doživjeli su značajnu promjenu. Sektor bilježi ubrzanje jer se vremenski okvir od otkrića lijeka do početka kliničkih ispitivanja na ljudima sve više skraćuje, ponajviše zahvaljujući dvjema ključnim silama. Prvo, generativna umjetna inteligencija i napredno molekularno modeliranje skratili su ranu fazu otkrivanja lijekova s istorijskih pet godina na svega 12 do 18 mjeseci, čime se znatno smanjuju početni troškovi i rizik neuspjeha za biotehnološke kompanije. Drugo, novo regulatorno okruženje kažnjava sporo razvijanje, zbog čega su kompanije primorane provoditi klinička ispitivanja za više indikacija istovremeno, umjesto sekvencijalno. To zahtijeva znatno veći kapital, što dodatno jača potrebu za partnerstvima s velikim farmaceutskim kompanijama i potiče njihova preuzimanja.
U posljednjih nekoliko godina biotehnološki sektor je bio pogođen postpandemijskim mamurlukom, koji su obilježila niska valuacija i zatvoren prozor za inicijalne javne ponude (IPO). Ta faza kapitulacije sada je zvanično završena. Kako institucionalni kapital sve jasnije prepoznaje da će velike farmaceutske kompanije morati kupovati rast kako bi preživjele prekretnicu oko 2031. godine, dno biotehnološkog sektora se značajno pomjerilo naviše. Tržište IPO-a se ponovo snažno otvorilo, a svjedočimo i nekim od najvećih izlazaka na berzu kompanija podržanih rizičnim kapitalom u posljednjih nekoliko godina. Za investitore, igra se više ne svodi na špekulativno ulaganje u ranu fazu nauke, već na praćenje tačaka u kojima se egzistencijalna potreba velikih farmaceutskih kompanija susreće s najzrelijim i najprovjerenijim razvojnim linijama biotehnologije.
Autor teksta: Mahdi Saadi, Triglav Investments Ljubljana