Ključni problem nije proizvodnja, već dostupnost električne energije tamo gdje je potrebna.
Prema najnovijoj procjeni Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalna potražnja za električnom energijom u periodu 2026–2030. rast će prosječnom stopom od 3,6% godišnje – približno 50% brže nego u prethodnoj deceniji. Potrošnja električne energije tako ponovo postaje jedan od ključnih pokretača ekonomskog rasta i prvi put u tri decenije raste brže od same ekonomije. Važan akcelerator tog trenda su data centri i umjetna inteligencija, čija bi se potrošnja do 2030. godine trebala više nego udvostručiti – na oko 945 TWh, što je uporedivo s ukupnom godišnjom potrošnjom Japana. U razvijenim ekonomijama data centri će činiti više od 20% rasta potrošnje električne energije, dok će u SAD-u taj udio biti gotovo polovina. Istovremeno, ubrzano raste i elektrifikacija transporta: potrošnja električne energije za električna vozila mogla bi dostići oko 780 TWh – više nego četiri puta u odnosu na 2024. godinu.
Ključni problem nije proizvodnja, već dostupnost električne energije tamo gdje je potrebna. Mrežna infrastruktura, naime, ne prati rast potražnje. Prema procjenama IEA-e, godišnja ulaganja u mreže morala bi se povećati za oko 50% – sa sadašnjih 400 na približno 600 milijardi dolara do 2030. godine, dok širom svijeta više od 2.500 GW projekata čeka na priključenje. U SAD-u su projekcije potrošnje električne energije u posljednje tri godine porasle čak šest puta – za obim koji odgovara približno petnaestostrukoj maksimalnoj potrošnji New York-a , a bez dodatnih ulaganja moglo bi kasniti i do 20% planiranih data centara. Problem predstavlja i vrijeme: izgradnja i planiranje dalekovoda traje od pet do 15 godina, dok se većina novih elektrana može realizovati u periodu od jedne do pet godina.
Izazov predstavljaju i kapaciteti lanaca snabdijevanja te cijene komponenti. Transformatori, nezamjenjivi element svake mreže, imaju rok isporuke i do dvije i po godine, dok su njihove cijene u odnosu na 2019. porasle za oko 77%. Slično je i s visokonaponskim kablovima, koji su kod najvećih proizvođača rasprodani godinama unaprijed. Ograničenja zapravo počinju već na nivou sirovina. Kod bakra, ključnog materijala za sve električne vodiče, IEA procjenjuje deficit od oko 30% u odnosu na očekivanu potražnju do 2035. godine, dok razvoj novog rudnika u prosjeku traje 17 godina. Zbog toga će se efekti odluka donesenih danas vidjeti tek sredinom naredne decenije.
Ovaj pomak mijenja pravila igre. U budućnosti neće biti ključno ko proizvodi energiju, već ko je može pouzdano isporučiti. Električna mreža postaje nevidljiva kičma digitalnog i niskougljičnog svijeta – bez nje umjetna inteligencija, električna vozila i industrija ne mogu rasti. Energetska budućnost stoga neće biti ograničena proizvodnjom, već infrastrukturom. Upravo u razlici između brzorastuće potražnje i spore izgradnje mreža krije se jedna od ključnih priča narednih godina, u kojoj će u fokusu biti kompanije koje grade i opremaju elektroenergetske mreže. Za dugoročne investitore, ovakvi strukturni disbalansi, u kojima potražnja raste desetljeće ili više, dok se ponuda sporo prilagođava, spadaju među najzanimljivije prilike.
Autor teksta: Gašper Dovč, Triglav Investments Ljubljana